mrkva.org

-larix europea

(arič, ariševina, gorski mecesan, macesan)
Ariš je jedino crnogorično drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko 20 do 40 metara, s tankim pognutim granama, crveno-smeđom ispucanom korom i šiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisni ženski cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a okus poput terpentina. Cvate u travnju i svibnju, a sjeme sazrijeva u listopadu i studenom. Za lijek se skupljaju zeleni češeri u proljeće i početkom ljeta, iglice tijekom cijele godine, a smola i kora u jesen.
Iglice i češeri koriste se za pripremanje uvarka, za kupku u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za liječenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Čaj pripremljen od kore ariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve. Smola pripremljena sa vinom i medom čisti zaepljenu jetru, drobi i lagano odvaja kamenac iz žuči, bubrega i mokraćnog mjehura.
 

-arnica montana

(brđanka, veprovac, vučji zub)
Arnika ili moravka je dugotrajna aromatična biljka visine do 60 cm. Stablo je uspravno i malo razgranato s jednom cvjetnom glavicom. Listovi su sitni, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Cvijet je glavica s jezičastim vjenčićem na vrhu stabljike i proširenim cvjetovima koji imaju pri-cvjetne listiće. Cvjetovi su žuti ili narančasto-crveni. Raste na suhim livadama, obroncima i brdima. Za lijek se koriste cvijet, korijen, odnosno podanak i listovi. Cvijet se skuplja u vrijeme cvatnje, a korijenje u proljeće. I cvijet i korijen arnike potrebno je brzo sušiti, da ne ishlape.
Arnika se koristi u liječenju rana, pri čemu ublažava bolove i pospješuje njihovo zacjeljivanje. U tu svrhu se priprema tinktura od moravke što se razrjeđuje s vodom. Korisna je, također, u liječenju grla te s drugim travama u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, za pospješivanje cirkulacije krvi i izlučivanje znoja i mokraće.

-pinus silvestris

( bijeli bor, čam, divlji bor, lučevina, šumski bor)
Bijeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Dok je mlađi, njegove grane i deblo pokriveni su smeđe-crvenkastom korom koja poslije postaje sivo-smeđom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bijelog bora sastavljene su u čupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali češeri, koji u početku imaju crvenkastu, a poslije smeđu boju i postaju drvenasti.
Bor cvate u svibnju, a sjeme sazrijeva tek u listopadu iduće godine.
Bijeli bor rasprostranjen je po cijeloj Europi, a raste i u brdskim i u nizinskim područjima.
Za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice četinara, valja upotebljavati, po mogućnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem.
Mladi izdanci bora koriste se u liječenju katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, bronhitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, također. u liječenju astme, reumatskih bolesti i gihta. Kod grčeva izazvanih želučanim kamencima koristi se tek istekla smola. Za liječenje određenih bolesti , iako rjeđe koriste se i češeri.